Povrće na terasi: kompletan vodič za gajenje u saksijama i plasteniku

Viktor Radun 2026-11-17

Saznajte kako da gajite povrće na terasi i balkonu: izbor saksija i supstrata, zalivanje, prihrana, čeri paradajz, rotkvice, začinsko bilje, zaštita biljaka i upotreba malog plastenika.

Povrće na terasi nije samo hobi

Mnogi ljudi žive u stanovima i smatraju da ne mogu da uzgajaju povrće. Međutim, terasa, balkon, pa čak i prozor mogu da postanu mali, funkcionalan povrtnjak. Povrće na terasi nije rezervisano samo za one koji imaju baštu ili plastenik. Uz malo planiranja, pravilne posude i realna očekivanja, moguće je gajiti sveže začinsko bilje, salate, rotkvice, čeri paradajz, papričice, pa čak i jagode.

Prednost ovakvog načina uzgoja je višestruka. Prvo, imate sveže namirnice nadohvat ruke. Drugo, gajenje povrća u saksijama deluje opuštajuće i podstiče redovno praćenje biljaka. Treće, terasa postaje dekorativnija i zelenija. Naravno, postoje i izazovi: ograničen prostor, vetar, pregrevanje, brzo sušenje zemljišta i potreba za redovnim zalivanjem. Zato je važno da se pre kupovine semena i sadnica procene uslovi i odabere nekoliko kultura koje će najbolje uspevati.

Kada se govori o povrću na terasi, često se postavlja pitanje da li je bolje imati plastenik ili nekoliko saksija. Odgovor zavisi od prostora i cilja. Mali plastenik može da produži sezonu i zaštiti mlade biljke, ali nije neophodan za početak. Dovoljno je nekoliko kvalitetnih posuda, dobar supstrat i osunčana terasa. Važno je krenuti skromno, naučiti kako biljke reaguju na mikrouslove na terasi, pa postepeno proširivati povrtnjak.

Procena uslova pre prve sadnje

Pre nego što se kupi prva saksija, treba posmatrati terasu nekoliko dana. Koliko sati direktne sunčeve svetlosti dobija? U koje doba dana? Da li je izložena jakom vetru? Koliko je teška posuda kada je napunjena vlažnom zemljom? Gde se može obezbediti voda? Ova zapažanja su važnija od bilo kog univerzalnog saveta. Bašta na balkonu ili terasi uspeva kada se biljke nađu na pravom mestu.

Istočna terasa na poslednjem spratu obično ima svetlo ujutru, a popodne je u hladovini. To može biti veoma povoljno za lisnato povrće, rotkvice, začinsko bilje i jagode. Paradajzu je potrebno više direktnog sunca, pa na takvoj terasi treba birati sorte koje brže sazrevaju ili gajiti čeri paradajz u najsvetlijem delu. Ako terasa ima sunce samo četiri do pet sati dnevno, bolje je ne planirati krupne plodove koji traže mnogo toplote. Umesto toga, fokus može biti na salatama, spanaću, blitvi, rukoli, peršunu, bosiljku i rotkvicama.

Vetar je često potcenjen faktor. Na višim spratovima biljke brže gube vlagu, listovi se mogu lomiti, a mlade sadnice iskriviti. Rešenje nije u zatvaranju terase, već u grupisanju saksija, postavljanju zaštite od vetra i odabiru kompaktnijih biljaka. Takođe treba imati u vidu težinu posuda. Napunjena saksija od dvadeset litara može biti veoma teška, naročito posle zalivanja. Posude treba rasporediti uz nosive delove terase i izbegavati prevelike koncentracije na jednom mestu.

Voda je svakodnevna tema. Biljke u saksijama ne mogu da traže vlagu iz dubljih slojeva zemljišta, pa zavise isključivo od zalivanja. Ako je terasa daleko od slavine, zalivanje može postati naporno. Zato je dobro razmisliti o posudama sa rezervoarom, sistemu kap po kap ili jednostavnim flašama sa rupicama koje polako otpuštaju vodu. Bez obzira na sistem, drenaža mora biti obezbeđena. Voda koja stoji u tanjiru može brzo da dovede do truljenja korena.

Mikroklima istočne terase

Istočna orijentacija ima niz prednosti. Jutarnje sunce je blaže, pa biljke lakše podnose početak dana. Popodnevna vrućina je manja, što pogoduje salatama koje na jakom suncu brzo izbijaju u cvet. Sa druge strane, ako terasa ima samo jutarnje sunce, paradajz može da bude manje sladak i sporije sazreva. U tom slučaju treba birati rane sorte, saditi u svetlije posude i koristiti reflektujuće površine koje vraćaju svetlost.

Na poslednjem spratu noći mogu biti hladnije nego na nižim etažama, a danju vetar jače isušuje zemljište. Zato je dobar pristup da se saksije grupišu. Grupa biljaka stvara povoljniju mikroklimu, smanjuje isparavanje i pruža međusobnu zaštitu od vetra. Visoke biljke mogu poslužiti kao zaštita nižim, ali treba paziti da ih ne zasene previše. U letnjim mesecima, kada sunce postaje prejako, lagana mreža za senčenje može spasiti lisnato povrće i mlade sadnice.

Izbor posuda, supstrata i drenaže

Posuda je temelj uspešnog uzgoja. Za povrće na terasi nisu dobre male ukrasne saksije u kojima biljke ostaju zakržljale. Svaka kultura ima svoje potrebe. Čeri paradajz traži dvadeset do trideset litara po biljci, papričice deset do petnaest litara, salata pet litara, rotkvice posudu dubine oko petnaest centimetara, a začinsko bilje pet do deset litara. Krastavci i tikvice zahtevaju veće posude i oslonac, pa su pogodniji za iskusnije uzgajivače.

Materijal posude utiče na zadržavanje vlage. Plastične posude sporije isušuju zemljište, terakota brže, a tamne posude se u punom suncu zagrevaju. Na vrućoj terasi tamna posuda može da pregreje koren, pa je bolje koristiti svetlije boje ili senčiti spoljašnju stranu. Svaka posuda mora imati otvore za drenažu. Ako su otvori mali, treba ih proveriti i po potrebi proširiti. Tanjir ispod posude je koristan, ali vodu iz njega treba ukloniti nakon pola sata.

Supstrat za saksije treba da bude rastresit, vazdušast i plodan. Obična baštenska zemlja se u posudama brzo sabija i postaje teška, pa se često meša sa kompostom, perlitem ili kokosovim vlaknima. Gotovi supstrati za povrće i cveće su dobra osnova, ali treba proveriti da nisu previše vlažni ili neprijatnog mirisa. Svež stajnjak ne treba stavljati direktno u posudu jer može da ošteti koren. Zreo kompost je mnogo sigurniji izbor.

Malč može znatno olakšati održavanje. Slama, suva trava, listovi ili tanki sloj komposta preko površine zemljišta smanjuju isparavanje, sprečavaju korove i štite koren od pregrevanja. Malč ne treba da bude previše debeo i ne treba da dodiruje stablo biljke. Organski malč će vremenom razgraditi i obogatiti supstrat. Ovo je jednostavan korak koji mnogi početnici preskoče, a koristi je velika.

Drenaža i zalivanje u praksi

Zalivanje je najčešći razlog uspeha ili neuspeha na terasi. Biljke u saksijama vole ravnomernu vlagu, ali ne podnose vodeni zastoj. Zemljište treba proveriti prstom: ako je na dubini od nekoliko centimetara suvo, vreme je za zalivanje. U proleće je dovoljno zalivati svaka dva do tri dana, a u letnjim mesecima možda i svakodnevno. Na vetrovitoj terasi zemljište se suši brže nego što se očekuje.

Najbolje je zalivati ujutru, pre nego što sunce počne jako da greje. Tako biljke imaju vlagu tokom dana, a listovi brže osuše. Zalivanje po listu treba izbegavati kada je moguće, jer vlažni listovi pogoduju gljivičnim oboljenjima. Voda treba da ide u koren, polako i temeljno. Ako se zemljište presušilo, ne treba sipati svu vodu odjednom, jer će većina oteći. Bolje je zalivati u dva navrata, sa kratkom pauzom.

Za osobe koje su često odsutne, korisni su jednostavni sistemi. Plastična boca sa nekoliko malih rupica u čepu može da održava vlagu nekoliko dana. Posude sa rezervoarom takođe pomažu, ali ih treba proveriti da ne drže koren stalno potopljenim. Grupisanje saksija smanjuje isparavanje, a malč dodatno štiti površinu. Bez obzira na sistem, potrebno je redovno posmatranje jer se potrebe biljaka menjaju sa rastom i vremenom.

Šta saditi na terasi: realan izbor kultura

Početnik na terasi ne treba da pokuša da odmah zasadi sve. Bolje je izabrati tri ili četiri kulture koje odgovaraju uslovima. Najzahvalnije su salate, rukola, spanać, blitva, rotkvice, peršun, bosiljak, timijan, ruzmarin, origano, čeri paradajz, papričice i jagode. Krastavci, tikvice i krupni paradajz mogu uspeti, ali traže više prostora, vode i pažnje. Gajenje povrća u saksijama uspeva kada se poštuje veličina biljke, a ne samo želja.

Visoke biljke treba postaviti na severnu stranu terase da ne bi zasenile niže. Biljke koje traže puno sunca idu na najsvetlije mesto. Lisnato povrće može da bude u delimičnoj senci, naročito leti. Ako se saksije postavljaju na ogradu, treba obezbediti sigurno pričvršćenje zbog vetra. Vertikalni nosači mogu da povećaju prostor, ali ne smeju da zaklone svetlost drugim biljkama.

Čeri paradajz u saksiji: od semena do ploda

Čeri paradajz je jedna od najpopularnijih kultura za terasu. Plodovi su sitni, ukusni i dekorativni, a biljka može da bude veoma rodna ako dobije dovoljno svetla i hrane. Za saksiju je bolje birati patuljaste ili kompaktne sorte, jer visoke sorte mogu da narastu preko metra i traže ozbiljan oslonac. Posuda treba da ima najmanje dvadeset litara, a optimalno dvadeset pet do trideset litara po biljci.

Seme se seje unutra, šest do osam nedelja pre poslednjeg očekivanog mraza. Ako se kupuje gotov rasad, treba ga postepeno navikavati na spoljne uslove. Sadnja u saksiju je najbolja kada prođe opasnost od mraza i kada se zemljište zagreje. Biljka se sadi dublje nego što je rasla u kontejneru, jer se tako razvija dodatni koren. Odmah treba postaviti kolac ili mrežu za oslonac. Čeri paradajz voli sunce, ali u ekstremnim vrućinama može da odbaci cvetove. Tada pomaže blaga senka u najtoplijem delu dana.

Zalivanje treba da bude redovno i ravnomerno. Paradajz ne voli da mu koren bude stalno mokar, ali ne podnosi ni sušu. Nedostatak kalcijuma i nepravilno zalivanje mogu dovesti do truleži dna ploda. Zato je bolje zalivati temeljno, ali ređe, nego svakodnevno po malo. Prihrana je važna od momenta cvetanja. Previše azota daje mnogo lišća i malo plodova, pa je bolje koristiti uravnoteženo đubrivo za plodove. Domaći preparati od koprive mogu da pomognu, ali ih treba pravilno razblažiti.

Kada biljka počne da cveta, povremeno treba protresti oslonac ili grane. Paradajz je samooplodna biljka, ali na terasi često nema dovoljno vetra ili insekata. Lagano treskanje pomaže oslobađanju polena. Zaperke treba uklanjati jer troše energiju, ali ne treba preterivati ako je biljka slaba. Kada se formira pet do šest grozdova, vrh može da se zakine kako bi biljka usmerila snagu u zrenje. Bolesne i žute listove treba ukloniti, naročito pri zemlji.

Rotkvice, salate i lisnato povrće

Rotkvice su odlične za početnike. Brzo niču, brzo rastu i zauzimaju malo prostora. Seju se direktno u posudu, na dubinu od oko jednog centimetra. Kada izniknu, treba ih prorediti na tri do pet centimetara razmaka. Ako su preguste, koren neće da se razvije. Rotkvice vole prohladno vreme i redovnu vlagu. Leti im smeta vrućina, pa ih treba sejati u proleće i jesen, ili u delimičnoj senci. Beru se mlade, dok su hrskave. Ako ostanu predugo, postaju ljute i drvenaste.

Salate su zahvalne za terasu, naročito sorte koje se beru list po list. Mogu se sejati u posude dubine petnaest do dvadeset centimetara. Vole vlagu, ali ne i prelivanje. Leti im prija delimična senka, a u proleće i jesen mogu biti na suncu. Salatu treba sejati u manjim količinama, svake dve do tri nedelje, kako bi se obezbedila kontinuirana berba. Spoljne listove treba brati redovno, a srce ostaviti da nastavi rast.

Spanać, blitva i rukola takođe dobro uspevaju u posudama. Spanać voli prohladno vreme i vlagu. Blitva je otpornija na toplotu i može da bude veoma dekorativna. Rukola brzo raste i ima izražen ukus, pa je dovoljno nekoliko biljaka za salatu. Lisnato povrće treba zalivati ravnomerno i ne ostavljati ga dugo bez vode, jer tada listovi postaju gorki ili žute. Berba spoljnih listova podstiče novo grananje.

Začinsko bilje: mali, ali moćan deo povrtnjaka

Začinsko bilje je idealno za terasu jer ne zauzima mnogo prostora, a pruža sveže listove tokom cele sezone. Bosiljak voli toplinu, sunce i redovnu vlagu. Treba ga birati često, jer inače brzo cveta i gubi aromu. Peršun je dvogodišnja biljka i može da raste u istoj posudi duže vreme. Timijan, ruzmarin i origano vole dobro propustljivo zemljište i manje vode. Ruzmarin se ne sme previše zalivati, naročito zimi.

Nana je korisna i mirisna, ali se brzo širi, pa je bolje da bude u zasebnoj posudi. Vlasac i mirođija takođe mogu da nađu mesto na terasi. Začinsko bilje treba brati redovno, jer se tako održava kompaktan rast. Listove je najbolje brati ujutru, kada je aroma najizraženija. Ako se biljka koristi za salatu, dovoljno je oprati je neposredno pre upotrebe. Suvišne listove moguće je osušiti ili zamrznuti.

Neke začinske biljke mogu da pomognu u zaštiti povrća. Bosiljak se često sadi pored paradajza, a neven i nasturcija mogu da privuku korisne insekte. Ipak, ne treba očekivati da će biljke same rešiti sve probleme. Redovno posmatranje, uklanjanje obolelih listova i dobra cirkulacija vazduha ostaju najvažniji deo zaštite.

Papričice, jagode i druge kulture

Papričice, uključujući ljute sorte, lepo uspevaju u saksijama ako imaju dovoljno sunca i toplote. Seju se rano, jer im treba dugo da proklijaju. Posuda od deset do petnaest litara je dovoljna za jednu biljku. Zemljište treba da bude propustljivo, a zalivanje umereno. Papričice mogu da se oprašuju same, ali ako na terasi nema insekata, pomaže lagano dodirivanje cveta mekom četkicom. Plodovi se beru zeleni ili ostavljaju da pocrvene, zavisno od sorte.

Jagode su odlične za vertikalne posude i viseće korpe. Vole sunce, plodno zemljište i redovnu vlagu. Kada se sade, koren treba da bude pokriven, ali srce biljke ne sme da bude zakopano. Tokom sezone treba uklanjati oštećene listove i povremeno prihranjivati. Ako se želi više plodova, uklanjaju se i mladi izdanci. Mreža protiv ptica može da sačuva rod. Jagode u saksijama mogu da rode i u jesen ako su izabrane odgovarajuće sorte.

Krastavci i tikvice su mogući na terasi, ali traže veće posude, oslonac i dosta vode. Krastavac može da se penje uz mrežu, čime se štedi prostor. Tikvice treba birati u kompaktnijim sortama i saditi po jednu biljku u veliku posudu. Ako nema pčela, oprašivanje može da bude problem. Tada treba pažljivo preneti polen sa muškog na ženski cvet. Ove kulture su lepe za iskusnije uzgajivače, ali nisu najlakši početak.

Mali plastenik: produžetak sezone, ne čarobni štapić

Mali hobby plastenik može da bude koristan na terasi ili u dvorištu. Njegova glavna uloga je zaštita od kiše, vetra i blagog mraza, kao i produženje prolećne i jesenske sezone. U njemu se mogu držati mlade sadnice, rane salate, rotkvice, spanać i začinsko bilje. Međutim, plastenik nije čarobni štapić. Ako je mali i bez grejanja, zimi ne može da obezbedi tropske uslove. U njemu mogu da prežive samo otporne kulture, i to uz pažljivo upravljanje vlagom i temperaturom.

Najveći problem malog plastenika je pregrevanje. Kada sunce ograniči, unutrašnja temperatura može brzo da poraste. Zato su potrebni otvori za ventilaciju, a leti i senčenje. Ujutru treba otvoriti plastenik, a uveče zatvoriti, zavisno od vremena. Kondenzacija je znak da cirkulacija vazduha nije dobra. Vlažni listovi i zagušljiv vazduh pogoduju bolestima. Zalivanje u plasteniku treba prilagoditi: biljke troše manje vode nego na otvorenoj terasi, ali zemljište ne sme da se presuši.

Ako se plastenik koristi u dvorištu, treba ga postaviti na ravnu površinu i zaštititi od vetra. Konstrukcija mora biti stabilna, a folija pričvršćena. U jesen može da štiti kasne salate i zelje, a u proleće da omogući raniju sadnju. Zimi, kada su temperature niske, treba biti realan: bez dodatnog grejanja, usevi mogu da izmrzne. Ponekad je bolje plastenik ostaviti prazan, očistiti ga i pripremiti za novo proleće. Plastenik je alat, a ne zamena za znanje o biljkama.

Prihrana: manje je često više

Biljke u saksijama zavise od hranljivih materija koje im se daju. Supstrat vremenom gubi snagu, a zalivanje ispira hranljive materije. Zato je prihrana potrebna, ali ne treba preterivati. Previše đubriva može da ošteti koren, izazove bujan rast lišća bez plodova ili poveća koncentraciju soli u zemljištu. Bolje je koristiti blaže, redovnije prihrane nego jaku dozu jednom.

Pri sadnji se može dodati zreo kompost ili sporooslobađajuće đubrivo. Tokom vegetacije, tečna prihrana svake dve do tri nedelje obično je dovoljna. Paradajz i paprike troše više hrane od začinskog bilja i salata. Za lisnato povrće je važan azot, ali i on može da bude preteran. Za plodove su važniji fosfor i kalijum. Domaći preparati od biljaka mogu da budu korisni ako se pravilno razblaže i koriste umereno. Uvek treba zaliti biljku pre prihrane, da se koren ne bi oštetio.

Kod paradajza treba obratiti pažnju na kalcijum i ravnomerno zalivanje. Kod papričica previše azota daje veliko lišće i malo plodova. Začinsko bilje obično ne traži mnogo đubriva, a prejaka prihrana može da smanji aromu. Ako listovi požute odozdo, to može biti nedostatak hranljivih materija, ali i prekomerno zalivanje ili hladno zemljište. Zato je bolje prvo proveriti vlagu i uslove, pa tek onda dodavati đubrivo.

Zaštita biljaka bez nepotrebne hemije

Na terasi je prevencija važnija od reagovanja. Dobra cirkulacija vazduha, pravilno rastojanje između biljaka, čišćenje opalog lišća i umereno zalivanje smanjuju rizik od bolesti. Posude ne treba da budu pretrpane. Ako se biljke previše zgušnjavaju, treba ih prorediti ili premestiti. Alat i posude treba čistiti između sezona. Bolesne listove i plodove treba ukloniti odmah, a ne ostavljati ih u blizini zdravih biljaka.

Od štetočina su česti lisne uši, tripsi, bela mušica, puževi i gusenice. Manje kolonije lisnih uši mogu se ukloniti jakim mlazom vode. Ponekad pomaže i blagi rastvor sapuna, ali ga treba pažljivo primeniti. Korisni insekti, poput bubamara, mogu da pomognu u kontroli lisnih uši. Zato treba izbegavati široke insekticide koji uništavaju i korisne vrste. Mreže protiv insekata i fizičke barijere mogu da zaštite mlade biljke.

Gljivične bolesti, poput plamenjače, česte su kada je vlažno i kada listovi dugo ostaju mokri. Zato treba zalivati koren, izbegavati preguste zasade i uklanjati obolele delove. U plasteniku je posebno važna ventilacija. Ako se bolest pojavi, treba brzo reagovati i ukloniti zaražene biljke ili delove. Ne treba kompostirati bolesne ostatke. Bolje je birati otporne sorte i rotirati kulture u posudama, čak i kada je prostor mali.

Planiranje i vođenje beležaka

Terasa je mali prostor, pa se greške brzo vide. Beležnice pomažu da se nauči iz iskustva. Treba zapisivati kada je šta posejano, kada je niklo, kada je preseđeno, kada je prihranjeno i kakvi su rezultati bili. Vremenom se stvara sopstveni kalendar za konkretnu terasu. Ono što uspeva na jednoj istočnoj terasi možda neće uspevati na drugoj, čak i u istom gradu.

Rotacija kultura u saksijama je korisna. Paradajz, paprika i krompir ne treba da budu godinama u istoj zemlji. Ako se supstrat menja svake sezone, rizik se smanjuje. Visoke biljke treba postaviti tako da ne zasenčuju niže. Vertikalni prostor može da se iskoristi za penjačice, ali treba paziti da ne stvaraju previše senke. Salate i rotkvice mogu da se seju u više navrata, čime se obezbeđuje stalna sveža berba.

Dobra organizacija podrazumeva i realno planiranje vremena. Zalivanje, prihrana i berba zahtevaju redovnost. Ako se putuje, treba obezbediti nekoga ko će proveriti biljke ili postaviti sistem za polagano zalivanje. U sezoni rasta, svakodnevno kratko posmatranje može da spreči veće probleme. Biljke brzo pokazuju znake stresa: uvenule listove, žutilo, pegavost ili zaustavljen rast. Rano prepoznavanje je najbolja zaštita.

Sezonski kalendar za terasu

Proleće je vreme pripreme i sejanja. U martu i aprilu mogu da se seju sadnice paradajza, paprike i začinskog bilja unutra. Kada prođe opasnost od mraza, sadnice se postepeno iznose napolje. Salate, rotkvice i spanać mogu da se seju direktno u posude. U proleće treba paziti na hladne noći i kasne mrazeve. Mlade biljke treba postepeno navikavati na sunce i vetar.

Leto je period najvećeg rasta, ali i najvećih izazova. Zalivanje postaje svakodnevno, a prihrana redovna. Biljke treba često brati, jer se tako podstiče novi rast. Paradajz treba vezivati i uklanjati zaperke. U vrućinama treba obezbediti senku lisnatom povrću. Štetočine i bolesti su aktivnije, pa je posmatranje važnije nego ikada. Ako se biljke pregrevaju, posude se mogu premestiti ili zaštititi.

Jesen je vreme druge berbe. Salate, rotkvice, spanać i blitva ponovo mogu da se seju. U plasteniku se sezona može produžiti. Treba ukloniti iscrpljene biljke i pripremiti posude za zimu. Zimi se terasa odmara, ali se može planirati sledeća sezona. Otporne kulture mogu da ostanu pod zaštitom, ali bez realnih očekivanja da će preživeti jake mrazeve. Zimski period je dobar za čišćenje alata, sređivanje semena i učenje.

Najčešće greške na terasi

Jedna od najčešćih grešaka je premala posuda. Biljka može da nikne i raste neko vreme, ali kada koren popuni prostor, rast staje. Druga greška je nedostatak drenaže. Voda koja stoji u posudi izaziva truljenje korena, koje se često pogrešno pripisuje suši. Treća greška je preterano zalivanje. Biljke ne vole da im koren bude stalno mokar, čak i kada izgledaju kao da traže vodu.

Početnici često seju previše semena u malu posudu. Kada sve nikne, biljke se guše, izdužuju i teško se razdvajaju. Bolje je posejati manje i prorediti na vreme. Sledeća greška je nedovoljno svetla. Mlade biljke na tamnom mestu rastu u visinu, ali ostaju tanke i slabe. Postepeno navikavanje na spoljne uslove takođe je važno. Ako se sadnice odjednom iznesu na jako sunce, mogu da izgore.

Previše đubriva je česta greška kod onih koji žele brz rast. Biljka može da dobije bujno lišće, ali da ne formira plodove. Takođe, ne treba zanemariti oslonac. Paradajz, paprike i krastavci u saksijama mogu da se slome pod težinom ploda ili od vetra. Redovna berba je još jedna važna navika. Ako se plodovi i listovi ne beru, biljka može da uspori rast. Na kraju, treba prihvatiti da će neke biljke propasti. To je deo učenja, a ne razlog za odustajanje.

Zaključak

Povrće na terasi može da bude više od eksperimenta. Uz pravilne posude, dobar supstrat, redovno zalivanje i realan izbor kultura, terasa može da postane mali izvor svežih namirnica. Čeri paradajz, rotkvice, salate, spanać, začinsko bilje i jagode dovoljni su da se stvori osećaj pravog povrtnjaka. Mali plastenik može da pomogne da se sezona produži, ali uspeh najviše zavisi od pažnje i doslednosti.

Najbolje je početi skromno. Izabrati nekoliko kultura koje odgovaraju svetlosti i vremenu koje se može posvetiti. Posmatrati biljke, učiti iz svake sezone i prilagođavati plan. Gajenje povrća u saksijama ne zahteva savršene uslove, već razumevanje onoga što biljke traže. Kada se prvi plodovi uberu sa sopstvene terase, trud se brzo zaboravi. Bašta na balkonu može da bude mala, ali ako se pravilno neguje, biće i lepa i korisna.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.